Cartier i sat oblika

Sat izrađen 1904. kako bi avijatičar mogao držati ruke na komandama, i jedan iz 1917. nacrtan prema gusjenicama tenka. Stoljeće kuće koja inzistira da sat ne mora biti okrugao.

Alberto Santos-Dumont bio je Brazilac koji je živio u Parizu i jedan od prvih ljudi u Europi koji su letjeli motornim zrakoplovom. Požalio se svom prijatelju Louisu Cartieru da mjerenje leta džepnim satom znači maknuti ruku s komandi upravo u trenutku kada si to najmanje može priuštiti. Godine 1904. Cartier mu je izradio plosnat, gotovo četvrtast sat s kožnim remenom i vidljivim vijcima na bezelu, i stavio mu ga na zapešće.

To je Santos, i važan je iz dva razloga. Među najranijim je ručnim satovima izrađenima za muškarca u doba kada su se ručni satovi smatrali ženskim nakitom, a izradio ga je za konkretnu praktičnu svrhu draguljar, a ne urar. Cartier ga je pustio u prodaju javnosti 1911.

Tank je stigao 1917., a priča kaže da ga je Louis Cartier nacrtao nakon što je na Zapadnom bojištu vidio nove lake tenkove Renault: dvije okomite prečke s obiju strana brojčanika — Cartier ih zove brancards — gusjenice su gledane odozgo, a kućište između njih je tijelo. Bilo to podrijetlo baš toliko uredno ili ne, oblik nije trebalo mijenjati sto osam godina.

Ono što je uslijedilo bilo je stoljeće varijacija koje su sve prepoznatljivo ista ideja. Cintrée iz 1921., dug i zakrivljen prema zapešću. Américaine, još viši. Française, mekši i četvrtastiji. Must de Cartier iz sedamdesetih, od pozlaćenog srebra s kvarcnim mehanizmom, izrađen kada je kući trebala količina, a danas ulaz u prvi Cartier većine ljudi. Crash iz 1967., koji izgleda kao Baignoire koji je kroz nešto prošao, i o čijem se podrijetlu nitko potpuno ne slaže. Panthère iz 1983., koji je koliko narukvica toliko i sat.

Ispod svega toga stoji stav s kojim se ostatak industrije nije slagao cijelo dvadeseto stoljeće. Okruglo kućište lakše se brtvi, lakše obrađuje i drži okrugli mehanizam bez izgubljenog prostora. Cartier je prihvatio svaki od tih nedostataka jer je prije svega bio draguljar, a draguljar najprije nacrta oblik, a zatim pronađe način kako u njega smjestiti mehanizam. To je suprotno od načina na koji se satovi obično izrađuju.

To objašnjava i zašto su se Cartierovi mehanizmi veći dio stoljeća kupovali, a ne izrađivali. Kuća se nije natjecala kalibrima. Natjecala se tezom da je sat predmet koji se nosi na tijelu i da je njegov obris prvo što svatko vidi i posljednje što zaboravi.

Tržište se okrenulo. Satovi oblika trenutačno su najbrže rastući segment trgovine, nakon dva desetljeća u kojima je odgovor na svako pitanje bio okrugli čelični sportski sat na integriranoj narukvici. Tank Louis Cartier od žutog zlata na kožnom remenu najmanje je sportski sat koji se može zamisliti, i trenutačno jedan od najtežih za pronaći po razumnoj cijeni.

Ako tražite, savjet je isti kao za svaki Cartier: kupite oblik koji Vam se zaista sviđa na vlastitom zapešću, a ne referencu za koju Vam je netko rekao da raste. Postoji desetak Tankova i nose se potpuno različito, a jedini način da saznate koji je Vaš jest da ih isprobate.